
Ceznem da me dodirom poneses do ivice neba,gde sve prestaje…ceznem da
osluskujem vetrove u liscu…Koracaj tiho da ne probudis oluje uspavane
dugom slutnjom…Poravnaj poleglu travu,uzdrhtalu na prve stope…Otvori
mi oci poljupcem i ucini da se ne plasim,ne drhtim od nepoznate munje
koja ce mi probuditi srce…Osluskuj moje disanje kao govor brezovih
suma i sapni mi da si ti staza na koju slobodno mogu da zalutam…Otmi
mi misli o prolaznosti,o gubljenju i ocaju…Zgrabi me za ruku i povedi
daleko…da u zagrljaju tvojih talasa osetim svu tezinu neba pod
zvezdama. …
…U ovoj noci koja mi ne dopusta da sklopim
oci,poklanjam ti najlepse stihove svoje.Ljubim te u mislima jer mi
stvarnost tu raskos ne dopusta.Moja ljubav te zove u narucje al njen zov
se gubi u ovoj beskrajnoj noci.Moji stihovi sapnuce ti koliko mi znacis
Dodji…jer su moje noci hladne bez tebe.