Poruke() Moj ProfilOdjavi se
sjećanje


.
Kada se osjetis podijeljen izmedju jave isna,
kad te ruka bola povuce do samoga dna.
zaviri kroz prozore srca,tamo cu biti ja,
moj osmijeh sacuvan u kutku tvog sjecanja...
ruža za kraj




Za kraj mi je dao ružu i rekao...
 kad ova ruža uvene,ja ću opet doći
a ruža je bila plastična...

voljet ću tebe


i da mi daju svijet da uzmem...
          nebi.......
i da me učine jačom od boga...
     sekundu jednu razmišljala nebi
voljet ću tebe umjesto toga....
samo za tebe...


svaku sam pjesmu poklonila tebi
...i srce i dušu i sve sam ti dala
mislila sam nema kraja našoj sreći
a sad za me plače
...jedna ruža mala....

tren


.
Nekad je tren sustina sto zivis,
 i sva ljepota je bas u njemu,
 i nemoj nikada sebe da krivis,
 sto smo se nasli samo u trenu
tebi nepoznata ljubavi

"Mi se nikad ni poljubili nismo,
niti smo kada osjetili slast dodira,
vrelih usana,a ipak smo se voljeli...
Mi se nikad nismo vodili za ruke,
niti smo gledali zajedno zalaske sunca,
ali gledajuci ih u sutonu dana,bili smo bliski...
bliskiji nego mnogi drugi...
Početna » 2011 » Maj » 22
               Ovo je još jedna priča o izgubljenim snovima, o umrlim nadama, o ranjenoj golubici koja je želela da leti na tuđem nebu.Slobodan, visoki let, završen bolnim padom i lupanjem o zemlju.
Da, devojko, tu ti je mesto, na zemlji, Preširoki su horizonti kojima si težila, to nebo u koje si poletela je visoko i nadostižno, a zvezda koju si želela za sebe je tuđa. Ona je tuđa zvezda vodilja, ona koja najlepše sija i ispunjava sve želje. Nije tvoja, i pomiri se sa tim. Taj lažni sjaj koji je bacala, bila je tvoja nada i to ona koja samo to i ostaje,onaj san koji ostane nedosanjan.
Volela sam ga, volela svaki njegov dečiji osmeh,melodiju njegovog glasa i onaj bistri pogled, koji bez reči govori da me voli. Njegove su ruke bile hiljadu satena koji mi grli telo a usne, meke i nežne, koje kao leptirići obigravaju oko mog lica i usana. Verovala sam mu. Verovala kada se kleo da me voli, da kada u krevet pođe sa njom, ja mi ležim u duši, da kada se probudi u njenom zagrljaju, ja sam mu u mislima na jastuku. Nadala sam se i bila zadovoljna time da ga imam u pogledu, da ga ljubim u snovima, da ga na tren ukradem od stvarnosti.
A onda kraj, bez nagoveštaja i upozorenja.Jedno "Ne volim te" stavlja tačku na sve. Možda i lažno, ali dovoljno ubedljivo da ubije život u meni i ona mali sjaj moje, tuđe zvezde, Vraća se njoj, jer on je njen, Ja ostajem. Stežem zube i gutam sve naše godine. Gutam, a osećam kako me guši težina svih naših nadanja, gutam , a cepaju mi dušu. Odlazi, gledam za njim i ne vidim i trzaj u njegovom hodu, ni tračak nesigurnosti u odluku. Vidim da podignute glave odlazi i punim plućima udise početak nekog novog života, njihovog života, A ja sam prašina koju je očistio sa ramena, Ostajem sama da plačem i kunem sve ono u šta sam se nekad klela. Ostajem da se probudim i shvatim da je oteto, prokleto, A sa njima i ja. Prokleta gresnica koja je kriva jer je volela, jer je živela tuđi život, jer je sanjala tuđe snove.
Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 497 | Dodala: suza | Datum: 22-Maj-2011 | Komentara (0)


Kad bi covek mogao reci ono sto voli, Kad bi covek mogao uzdici svoju ljubav do neba, Kao sto je oblak uzdignut u svetlosti;  Da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u sredistu, Kad bi covek mogao razoriti svoje telo, Ostavljajuci samo istinu svoje ljubavi, Istinu samoga sebe, Koja se ne zove slava ili sreca, Nego ljubav ili zelja, Ja bih konacno bila ona, kako sam se zamisljala, Ona sto svojim jezikom, svojim ocima i rukama Objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu, Istinu svoje istinske ljubavi. Ne poznajem slobodu, osim slobode Da budem zarobljena u nekome, Cije ime ne mogu cuti bez uzbudjenja, Zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju, Za koga sam danju i nocu ono sto zeli, A moj duh i telo plove u njegovom duhu i telu, Kao izgubljeno drvlje sto ga more dize ili topi, Slobodno, sa slobodom ljubavi, Jedinom slobodom koja me ushicuje, Jedinom slobodom za koju umirem. Ti opravdavas moje postojanje. Da te ne poznajem, ne bih zivela, Da umrem ne znajuci te, ne bih umrla, jer nisam zivela...

Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 512 | Dodala: suza | Datum: 22-Maj-2011 | Komentara (2)