
Gledam te kako se šepuriš pred mojim očima.Svaki korak
izgleda kao da podižeš pero, a ne to snažno i mišićavo telo, ravno telu
Apolona. Da, dušo, vidim da si svestan da te gutam očima, vidim da uživaš u
svakoj sekundi koju sa posvetila gledajući u tebe. Vidim da osećaš i moj
isprekidani dah. Pogled ti pada na moje grudi koje talasaju, boreći se za malo
vazduha jer si i njega svojom pojavom, za sebe prisvojio. Posmatram te ruke,
tako vešte, tako snažne a koje umeju da grle kao latice, nežno i glatko. Osećaš
li, mili, da treptaji moga srca zovu te tvoje ruke da me zagrle, da se uviju
oko mene i uzmu me. Uzmi me, biću tvoja violina, sviraću za tebe. Diktiraj
zvuke svojim gudalom, drži me čvrsto i pevaću kao slavuj. Pevaću najlepše pesme
samo za tvoje uši, one koje samo ti možeš da čuješ. Privij me uz svoje grudi,
da naša srca otkucaju savršeni takt i početak našeg tanga. Neka tvoje usne, te
usne kao zrele jabuke, budu moj put, neka iz mene isisaju i zadnji molekul
snage ljubeći me. Daj mi ih, da ih ugrizem, pa neka budu i kao otrovna jabuka,
neka nakon njih padnem u beznadje. Budi moj otrov i moj lek. Budi onaj koji će
mi, kao kakvoj narkomanki, dati dozu starsti, ubrizgaj u mene injekciju
adrenalina i požude. Navuci me na svoje doze...pa onda idi, kao diler koji
ostavlja narudzbinu i odlazi sa naplatom. Neka ti sećanje na moju kozu bude
isplata...dovoljno velika, dovoljno vredna. Uzmi me i daj mi ono što mi treba.
Daj mi koji milimetar svoje kože, po koji dah i vlažni poljubac, po koji zamah
plivanja u tvojim očima, daj mi sebe na koji minut. A onda, kada me erupcija
strasti razbije na komade, i ostanem tu,na tom mestu, da se sastavljam sa
sobom, odlazi kao krimilnalac sa mesta zločina. Odlazi i ne osvrći se, jer ne
zelim da vidim onu stranu tebe koja se pretvara u lešinara koji bdi nad
ostacima svoga plena. Odlazi...jer ja nikada neću biti tvoj plen.