Poruke()
Moj Profil
Odjavi se
7:24 PM | |
 Sklopi oči i zamisli kuda teku ulice, reci kuda nas život nosi kroz snove i javu dok kroz vatru hodamo bosi, ulica te nosi, dok beton vuče ka tami, znaj, u životu, kako god okreneš, ostajemo sami... Različite staze, ali isti putevi nas vode, ulice se na spajaju kao kap u čaši vode, ulice nas spajaju, a tako smo daleko, ulice se kloni da bi postao neko... Život prožet u broju stepenica u mračnom prolazu punom tuge, bol odzvanja u srcu dok kapljice kiše u dugoj noći nemire bude, zveijzde obasjavaju svijetlošću tuge, tragovi sjećanja o novoj ljubavi sude!!! Kilometri razdvajaju kada shvatim da smo daleko, te suze što si prolio, prolio ih je još neko... Misliš da je meni lako da snivam nove snove, a znam da tebe čeka drugi neko tamo prijeko, meni mnogo daleko... Dok vijeru gubim, ti si već novu ljubav steko.... Dok klize suze niz lice, bez potrebe tražiš krivce, u srcu stanje nedoumice, opce besumice... Besanice bez sna u noći... Sklapaš oči. Sklapaš oči u nadi da sve će proći, sve će na svoje mijesto doći, ipak život nastavljaš - ali u samoći..
| |
| Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 504 | Dodala: suza | |
| Ukupno komentara: 0 | |
-->
