Kažeš mi ne volim te više , i da to ja negde već pišem. A znaš li dušo moja , da si mašta moja. I da te svako jutro prenosim iz sna u javu.Baš onako , kako zora sunce ljubi. Onako kako se noć raduje mesecu. O da li znaš da te volim jako ? Da te volim beskonačnim prostarnstvom mozga. Da te volim , da tako ponizno klečim pred tobom. I darujem ti cvet srca moga. I ne veruj što svakome kažem.Jer svaka reč moja,brani ono što mi je u srcu. A u srcu mome samo ti si , i tu je tebi mesto. Da te u njemu čuvam i mislim na tebe. Da te volim onako kako drugi ne umeju. Da te želim jako , jačinom granita. Da te volim, volim, volim. Dok ove redove , iz srca moga ti pišem. Ja te volim sve jače i jače. I znaj da ponekad moje srce zaplače. Za tobom dušo moja. I svaka kap krvi koja u meni struju. Miluje tu večnu ljubav. Zato pogledaj u nebo ove noći. I videćeš na nebu zvezde što trepere. I rastaču se i prave srca znak. Samo za tebe dušo, zvezde srce crtaju. I moje srce samo tebi daruju. Ispisavši reči na nebu. Da te volim, volim , volim....ostaviću ti poljupce u praznim ulicama...vetar će ih razvejati okolo, poigravaće se sa njima, ohladiće ih dok stignu do tebe....kada ih spusti na tvoje usne otopiće se kao snežne pahuljice...