Poruke() Moj ProfilOdjavi se
sjećanje


.
Kada se osjetis podijeljen izmedju jave isna,
kad te ruka bola povuce do samoga dna.
zaviri kroz prozore srca,tamo cu biti ja,
moj osmijeh sacuvan u kutku tvog sjecanja...
ruža za kraj




Za kraj mi je dao ružu i rekao...
 kad ova ruža uvene,ja ću opet doći
a ruža je bila plastična...

voljet ću tebe


i da mi daju svijet da uzmem...
          nebi.......
i da me učine jačom od boga...
     sekundu jednu razmišljala nebi
voljet ću tebe umjesto toga....
samo za tebe...


svaku sam pjesmu poklonila tebi
...i srce i dušu i sve sam ti dala
mislila sam nema kraja našoj sreći
a sad za me plače
...jedna ruža mala....

tren


.
Nekad je tren sustina sto zivis,
 i sva ljepota je bas u njemu,
 i nemoj nikada sebe da krivis,
 sto smo se nasli samo u trenu
tebi nepoznata ljubavi

"Mi se nikad ni poljubili nismo,
niti smo kada osjetili slast dodira,
vrelih usana,a ipak smo se voljeli...
Mi se nikad nismo vodili za ruke,
niti smo gledali zajedno zalaske sunca,
ali gledajuci ih u sutonu dana,bili smo bliski...
bliskiji nego mnogi drugi...
Početna » 2012 » Feb » 17


Dotakla bih te 
kao nekad.
Da znam samo
kojim putem
snovima lutas
trazeci ljubav,
nasla bih te,
dotakla bih te,
kao tada...
Da samo mogu
da doletim,
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razume srecu.

Dotakla bih te
kao zelja;
znam da me zelis
i da me pratis
nekim mislima
kad nikog nema
da te utesim.
U tom trenu
na nekom drugom
kraju ceznje
ja sam sama.
A dotakla bih te
kao san,
da smirim ti uzdah,
da zacaram ti usne
i umirim te rukama
trazeci samo
da me cvrsto stegnes,
da mi samo kazes
da sve proslo je.

Dotakla bih te
kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes
neki mali svet.
I onda
kad sve nestane,
jos uvek osecas
miris poljskog cveca,
jos uvek si tamo
jos uvek me pratis...
Dotakla sam te
svojim recima
al nije to sve,
ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...


 
Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 625 | Dodala: suza | Datum: 17-Feb-2012 | Komentara (0)



Najdraza, 
sudbina se s nama okrutno poigrala
kad nije dozvolila da se ranije sretnemo
taj nacin na koji njises bokovima
ne izlazi mi vise iz glave
zasipam te poljupcima u masti
zamisljam tvoje grudi
na kojima svake noci zaspim
tvoje vrelo telo
sjedinjeno s mojim
te tvoje usne
s kojih kaplje najlepsi afrodizijak
i zavidim tvom muzu
jer ima ono sto ja nemam
sto tako zarko zelim
ljubavi,
uzivam u svakoj tvojoj reci
u svakom dodiru i poljupcu
ma koliko bili fiktivni
za mene su bolno stvarni
ti si moja daleka radost
sreca za kojom ceznem
i tuga...
na tebe cekam sve ove godine
i sad kad si dosla
bojim se da te ne izgubim
budi moja
u svakoj mojoj misli
budi kraj mene
oseti me
zamisli me
ili zamisli makar ovo:
ti i ja
na pustom ostrvu
sami i sretni
zagrljeni i razmazeni
docekujemo svitanja boje purpura
svitanja koja od nase razuzdane strasti podrhtavaju
ljubim te pescanim zalom pod nama
ljubim te vrhovima modrih talasa
koji nas pokrili kao cilim
ljubim te palmama i kokosom
i moja zelja za tobom
besna i luda
iz tebe izvire
i iz vulkana strasti gasi se u tebi
obecaj mi tu noc
ucini da nikad vise na drugu ne pomislim
da stihovi mi kao ptice zaleprsaju u tvoja jutra
kao bujica jesenjih kisa da se sliju u Tebe
i da u noci punog meseca
ciji krik tako prodorno sece daljinu
nikada, nikada vise
tuzan i prazan za tobom
ne osvanem...
Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 517 | Dodala: suza | Datum: 17-Feb-2012 | Komentara (0)