7:03 AM ~ Ljubav se zove imenom tvojim ~ | |
Rastvorih teške kapke, polako i sanjivo ne sluteći što čeka moje još sanjive oči. Prvo što ugledah je tvoj lik. Pomalo mutan, ali ipak tvoj. Lagani smešak mi se stvori na usnama... Volim ugledati tvoje lice s ranim jutrom, jer onda znam da mi je celi dan lepši... Dižem ruke u zagrljaj da te privinem bliže k sebi. Prihvataš moj zagrljaj i učiniš to tako nežno i polako da mi se učini da još sanjam... Kako je divno kada imaš nekoga ko te je naučio voleti. Nekoga ko voli tebe zbog onoga što jesi. Nekoga ko se ne smeje tvojim snovima, već ih sanja s tobom. Nekoga kome nije teško ništa učiniti za tebe. Nekoga ko ne okreće leđa lošim stvarima među vama, već pruža ruke i daje pogled pun razumevanja za oboje. Ti si sve to jedino moje. Kada te ovako gledam, pomislim da je naša ljubav najlepša pesma, divnih tonova, ispevana anđeoskim glasom nevinog deteta. I eto kako ljubav od mene učini malo dete. Pišem ono što zvuči tako dečje i tako smešno. A opet, ljudi kažu da deca najviše vole, da je njihova ljubav ona najiskrenija... Želim da budemo deca. Da ova ljubav bude igra. Igra u kojoj niko ne gubi. Igra koju savršeno znamo. Ona igra koja mi nikada neće dosaditi. Igra koju želim zaigrati samo i isključivo s tobom. Igra koja će nam pružiti zadovoljstvo i neopisivu sreću... Sreću kojoj nema kraja... Ne znam gde si do sada bio... Znam da sam tražila ono nešto na krivim mestima... Ti si moja mirna luka... Moje mirno more... Onaj tihi šum valova koji me umiruje... Ostani ovde... Molim te... Jer ako odeš, ono dete u meni neće više pronaći pravi put... Zato ne ispuštaj me iz ruku i iz svoga srca. Želim ostati tu, kao da nikada nisi niti postojao bez mene... Jer ljubav se zove imenom tvojim... | |
Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 423 | Dodala: suza |
Ukupno komentara: 1 | ||
| ||