5:32 PM | |
Danima pokusavam da popunim praznine koje su ostale posle tebe..praznine u vremenu koje je nepovratno nestalo.. tesko mi ide…Znam da te nema i da nisi tu, da te ne smem pozvati i da neces doci, a opet kako to objasniti rukama koje su te ostale zeljne… pozelim da si tu, da pricas, da trazis muziku na kompu …da se bunis jer ti je kafa nedovoljno slatka..sada je vise i ne kuvam ni sebi….pokusavam u sobi pronaci zaostale tvoje tragove,pogledom dodirujem sve ono sto si ti nekad gledao…u uzaludnoj zelji da te bar na tren osetim…nema te moja nesreco… i neces doci…a nedostajes…toliko toga je ostalo neizgovorenog izmedju nas…ogrnuli smo se tisinom i otisli svako na svoju stranu…sada nas samo tisina spaja i muzika….kroz nju vracam secanja i pokusavam da nadjacam nemi krik u grudima koji jedino ja cujem… | |
Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 528 | Dodala: suza |
Ukupno komentara: 0 | |