6:56 PM | |
Dotakla bih te
kao nekad. Da znam samo kojim putem snovima lutas trazeci ljubav, nasla bih te, dotakla bih te, kao tada... Da samo mogu da doletim, uzalud pruzam uvela krila ovo nebo ne razume srecu. Dotakla bih te kao zelja; znam da me zelis i da me pratis nekim mislima kad nikog nema da te utesim. U tom trenu na nekom drugom kraju ceznje ja sam sama. A dotakla bih te kao san, da smirim ti uzdah, da zacaram ti usne i umirim te rukama trazeci samo da me cvrsto stegnes, da mi samo kazes da sve proslo je. Dotakla bih te kao miris kad ides poljem, kad u njemu nadjes neki mali svet. I onda kad sve nestane, jos uvek osecas miris poljskog cveca, jos uvek si tamo jos uvek me pratis... Dotakla sam te svojim recima al nije to sve, ne, nije jos kraj, jos uvek cekam te... | |
Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 590 | Dodala: suza |
Ukupno komentara: 0 | |