Poruke() Moj ProfilOdjavi se
sjećanje


.
Kada se osjetis podijeljen izmedju jave isna,
kad te ruka bola povuce do samoga dna.
zaviri kroz prozore srca,tamo cu biti ja,
moj osmijeh sacuvan u kutku tvog sjecanja...
ruža za kraj




Za kraj mi je dao ružu i rekao...
 kad ova ruža uvene,ja ću opet doći
a ruža je bila plastična...

voljet ću tebe


i da mi daju svijet da uzmem...
          nebi.......
i da me učine jačom od boga...
     sekundu jednu razmišljala nebi
voljet ću tebe umjesto toga....
samo za tebe...


svaku sam pjesmu poklonila tebi
...i srce i dušu i sve sam ti dala
mislila sam nema kraja našoj sreći
a sad za me plače
...jedna ruža mala....

tren


.
Nekad je tren sustina sto zivis,
 i sva ljepota je bas u njemu,
 i nemoj nikada sebe da krivis,
 sto smo se nasli samo u trenu
tebi nepoznata ljubavi

"Mi se nikad ni poljubili nismo,
niti smo kada osjetili slast dodira,
vrelih usana,a ipak smo se voljeli...
Mi se nikad nismo vodili za ruke,
niti smo gledali zajedno zalaske sunca,
ali gledajuci ih u sutonu dana,bili smo bliski...
bliskiji nego mnogi drugi...
Početna » 2011 » Maj » 30 » ***AKO MOZES***
5:26 PM
***AKO MOZES***

                             

                   Ako možeš da sačuvaš razum, kada ga oko tebe 
                   Gube i osuđuju te. 
                   Ako možeš da sačuvaš veru u sebe, kad sumnjaju u tebe, 
                   Ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju. 
                   Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući, 
                   Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž. 
                   Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji 
                   I da ne izgledaš, u očima sveta suviše dobar, 
                   Ni tvoje reči suviše mudre. 

                   Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom, 
                   Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu(same sebi) cilj. 
                   Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi i Porazu 
                   I da nepokolebljiv uteraš i jedno i drugo u laž. 
                   Ako možeš da podneseš da čuješ, istinu koju si izrekao 
                   Izopačenu od podlaca u zamku za budale. 
                   Ako možeš da gledaš, svoje životno delo srušeno u prah 
                   I da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom. 

                   Ako možeš, da sabereš sve što imaš 
                   I jednim zamahom sve staviš na kocku. 
                   Izgubiš i ponovo počneš da stičeš 
                   I nikad, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak. 
                   Ako si u stanju, da prisiliš svoje srce, živce, žile, 
                   Da te služe još dugo, iako su te već davno izdali 
                   I da istraješ u mestu, kad u tebi nema ničega više, 
                   Do volje koja im govori: ’’Istraj!’’ 

                   Ako možeš da se pomešaš sa gomilom, a da sačuvaš svoju čast 
                   Ili da opštiš sa kraljevima i ostaneš skroman. 
                   Ako te najzad niko, ni prijatelj, ni neprijatelj, ne može uvrediti. 
                   Ako svi ljudi računaju na tebe, ali ne preterano. 
                   Ako možeš da ispuniš, minut koji ne prašta 
                   Sa šezdeset skupocenih sekunda. 
                   Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu. 
                   I što je više, tada ćeš biti ČOVEK...
Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 449 | Dodala: suza
Ukupno komentara: 0
Samo registrovani mogu da komentarišu.
[ Registracija | Uloguj se ]