4:43 PM ...Bicu tvoja violina... | |
Gledam te kako se šepuriš pred mojim očima.Svaki korak izgleda kao da podižeš pero, a ne to snažno i mišićavo telo, ravno telu Apolona. Da, dušo, vidim da si svestan da te gutam očima, vidim da uživaš u svakoj sekundi koju sa posvetila gledajući u tebe. Vidim da osećaš i moj isprekidani dah. Pogled ti pada na moje grudi koje talasaju, boreći se za malo vazduha jer si i njega svojom pojavom, za sebe prisvojio. Posmatram te ruke, tako vešte, tako snažne a koje umeju da grle kao latice, nežno i glatko. Osećaš li, mili, da treptaji moga srca zovu te tvoje ruke da me zagrle, da se uviju oko mene i uzmu me. Uzmi me, biću tvoja violina, sviraću za tebe. Diktiraj zvuke svojim gudalom, drži me čvrsto i pevaću kao slavuj. Pevaću najlepše pesme samo za tvoje uši, one koje samo ti možeš da čuješ. Privij me uz svoje grudi, da naša srca otkucaju savršeni takt i početak našeg tanga. Neka tvoje usne, te usne kao zrele jabuke, budu moj put, neka iz mene isisaju i zadnji molekul snage ljubeći me. Daj mi ih, da ih ugrizem, pa neka budu i kao otrovna jabuka, neka nakon njih padnem u beznadje. Budi moj otrov i moj lek. Budi onaj koji će mi, kao kakvoj narkomanki, dati dozu starsti, ubrizgaj u mene injekciju adrenalina i požude. Navuci me na svoje doze...pa onda idi, kao diler koji ostavlja narudzbinu i odlazi sa naplatom. Neka ti sećanje na moju kozu bude isplata...dovoljno velika, dovoljno vredna. Uzmi me i daj mi ono što mi treba. Daj mi koji milimetar svoje kože, po koji dah i vlažni poljubac, po koji zamah plivanja u tvojim očima, daj mi sebe na koji minut. A onda, kada me erupcija strasti razbije na komade, i ostanem tu,na tom mestu, da se sastavljam sa sobom, odlazi kao krimilnalac sa mesta zločina. Odlazi i ne osvrći se, jer ne zelim da vidim onu stranu tebe koja se pretvara u lešinara koji bdi nad ostacima svoga plena. Odlazi...jer ja nikada neću biti tvoj plen. | |
Pregleda: 476 | Dodala: suza |
Ukupno komentara: 0 | |