Poruke() Moj ProfilOdjavi se
sjećanje


.
Kada se osjetis podijeljen izmedju jave isna,
kad te ruka bola povuce do samoga dna.
zaviri kroz prozore srca,tamo cu biti ja,
moj osmijeh sacuvan u kutku tvog sjecanja...
ruža za kraj




Za kraj mi je dao ružu i rekao...
 kad ova ruža uvene,ja ću opet doći
a ruža je bila plastična...

voljet ću tebe


i da mi daju svijet da uzmem...
          nebi.......
i da me učine jačom od boga...
     sekundu jednu razmišljala nebi
voljet ću tebe umjesto toga....
samo za tebe...


svaku sam pjesmu poklonila tebi
...i srce i dušu i sve sam ti dala
mislila sam nema kraja našoj sreći
a sad za me plače
...jedna ruža mala....

tren


.
Nekad je tren sustina sto zivis,
 i sva ljepota je bas u njemu,
 i nemoj nikada sebe da krivis,
 sto smo se nasli samo u trenu
tebi nepoznata ljubavi

"Mi se nikad ni poljubili nismo,
niti smo kada osjetili slast dodira,
vrelih usana,a ipak smo se voljeli...
Mi se nikad nismo vodili za ruke,
niti smo gledali zajedno zalaske sunca,
ali gledajuci ih u sutonu dana,bili smo bliski...
bliskiji nego mnogi drugi...
Početna » 2011 » Maj » 26 » ...Bicu tvoja violina...
4:43 PM
...Bicu tvoja violina...

           

Gledam te kako se šepuriš pred mojim očima.Svaki korak izgleda kao da podižeš pero, a ne to snažno i mišićavo telo, ravno telu Apolona. Da, dušo, vidim da si svestan da te gutam očima, vidim da uživaš u svakoj sekundi koju sa posvetila gledajući u tebe. Vidim da osećaš i moj isprekidani dah. Pogled ti pada na moje grudi koje talasaju, boreći se za malo vazduha jer si i njega svojom pojavom, za sebe prisvojio. Posmatram te ruke, tako vešte, tako snažne a koje umeju da grle kao latice, nežno i glatko. Osećaš li, mili, da treptaji moga srca zovu te tvoje ruke da me zagrle, da se uviju oko mene i uzmu me. Uzmi me, biću tvoja violina, sviraću za tebe. Diktiraj zvuke svojim gudalom, drži me čvrsto i pevaću kao slavuj. Pevaću najlepše pesme samo za tvoje uši, one koje samo ti možeš da čuješ. Privij me uz svoje grudi, da naša srca otkucaju savršeni takt i početak našeg tanga. Neka tvoje usne, te usne kao zrele jabuke, budu moj put, neka iz mene isisaju i zadnji molekul snage ljubeći me. Daj mi ih, da ih ugrizem, pa neka budu i kao otrovna jabuka, neka nakon njih padnem u beznadje. Budi moj otrov i moj lek. Budi onaj koji će mi, kao kakvoj narkomanki, dati dozu starsti, ubrizgaj u mene injekciju adrenalina i požude. Navuci me na svoje doze...pa onda idi, kao diler koji ostavlja narudzbinu i odlazi sa naplatom. Neka ti sećanje na moju kozu bude isplata...dovoljno velika, dovoljno vredna. Uzmi me i daj mi ono što mi treba. Daj mi koji milimetar svoje kože, po koji dah i vlažni poljubac, po koji zamah plivanja u tvojim očima, daj mi sebe na koji minut. A onda, kada me erupcija strasti razbije na komade, i ostanem tu,na tom mestu, da se sastavljam sa sobom, odlazi kao krimilnalac sa mesta zločina. Odlazi i ne osvrći se, jer ne zelim da vidim onu stranu tebe koja se pretvara u lešinara koji bdi nad ostacima svoga plena. Odlazi...jer ja nikada neću biti tvoj plen.

Pregleda: 476 | Dodala: suza
Ukupno komentara: 0
Samo registrovani mogu da komentarišu.
[ Registracija | Uloguj se ]