9:34 AM Ti opravdavas moje postojanje.. | |
Kad bi covek mogao reci ono sto voli, Kad bi covek mogao uzdici svoju ljubav do neba, Kao sto je oblak uzdignut u svetlosti; Da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u sredistu, Kad bi covek mogao razoriti svoje telo, Ostavljajuci samo istinu svoje ljubavi, Istinu samoga sebe, Koja se ne zove slava ili sreca, Nego ljubav ili zelja, Ja bih konacno bila ona, kako sam se zamisljala, Ona sto svojim jezikom, svojim ocima i rukama Objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu, Istinu svoje istinske ljubavi. Ne poznajem slobodu, osim slobode Da budem zarobljena u nekome, Cije ime ne mogu cuti bez uzbudjenja, Zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju, Za koga sam danju i nocu ono sto zeli, A moj duh i telo plove u njegovom duhu i telu, Kao izgubljeno drvlje sto ga more dize ili topi, Slobodno, sa slobodom ljubavi, Jedinom slobodom koja me ushicuje, Jedinom slobodom za koju umirem. Ti opravdavas moje postojanje. Da te ne poznajem, ne bih zivela, Da umrem ne znajuci te, ne bih umrla, jer nisam zivela... | |
Kategorija: Poetski kutak | Pregleda: 475 | Dodala: suza |
Ukupno komentara: 2 | |
| |